Istina koja se nikom ne dopada

ili

Ово код нас не мож’ да бидне!

Put do Reala vodio je preko Zrinjskog i Intera, Liga prvaka se prvo osvajala na blatnim terenima koje lažno reklamiramo ako ih nazovemo travnjacima. Luka Modrić je zaobišao sve mesare koji su mu ciljali potkoljenice i preskočio sve lokve u kojima je mogao zaglibiti. Radio je nevjerojatno jako, nije imao vjetar u leđa medijske mašinerije i to ga nije spriječilo da postane najbolji.

Naime, koliko god svi skupa to ponekad pokušavali ignorirati, Luka je daleko od savršenog idola. Njegovo ime se vrti kroz spise Football Leaksa i gotovo je sigurno kako je Luka Modrić utajio porez.

Luka Modrić više nije siromašni dječak u izbjeglištvu koji ima drvene kostobrane i koji nije jeo čokoladu mjesecima, nego je bogataš. Postao je milijunaš koji se svjesno odlučio zaobići zakon kako ne bi platio ono što je dužan. Dakle, iako ima novca, odlučio se za krađu.

Real Madrid v Osasuna: La Liga

Sigurno ste čuli onu anegdotu o prvim kostobranima Luke Modrića, koji su navodno bili drveni i proizveo ih je njegov otac Stipe. Znate i da je s obitelji proveo djetinjstvo po prognaničkim hotelima u ratnom vihoru, a kuća im je zapaljena. Njegov djed, po kojemu je Luka dobio ime, ubijen je nenaoružan nedaleko od kućnog praga u Zatonu Obrovačkom. Taj isti Luka Modrić, koji je svoje formativne godine proveo obilježen ratnim strahotama, dospio je na naslovnicu World Soccera, jednog od najcjenjenijih nogometnih magazina na svijetu. I to mu nije ni prvi put.

Realno, na tu ga naslovnicu nije dovelo teško djetinjstvo, nego činjenica da je jedan od najboljih nogometaša na svijetu. Bez činjenice da je izabran u momčad godine po izboru UEFA-e, bez toga da je dvaput biran u FIFA-inu momčad godine, bez da ga je ESPN proglasio najboljim centralnim veznim igračem na svijetu, priče ne bi bilo.

Bez Modrićeve nogometne veličine, široj bi javnosti djed Luka bio samo broj u statistici zločinački ubijenih civila, kućno zgarište bi bilo još jedno u nizu sličnih, a drvodjeljsko umijeće oca Stipe ograničeno na popravljanje ormara u nekom bezličnom dalmatinskom prognaničkom hotelu. Na naslovnici bi se šepurio netko drugi. Ovako, Luka je dio priče kakve producenti iz Hollywooda plaćaju suhim zlatom.

Nema potrebe da pišem o tome kakav je Modrić igrač. Uz sve već spomenuto, kapetan je reprezentacije i ključni igrač Real Madrida u osvajanju dvije Lige prvaka. Te su reference dovoljne da, premda će nekima to zvučati kontroverzno, Luka Modrić bude najbolji hrvatski nogometaš od samostalnosti.

Zvonimir Boban je bio fantastično važan kotačić u moćnom AC Milanu, ali nikad nije odigrao sezonu s više od 36 nastupa u svim natjecanjima. Modrić u Realu ima dvije sezone s preko 50 utakmica, a otkad je otišao iz Dinama, samo je u dvije sezone imao manje od 40 nastupa. Ako se već ne možemo dogovoriti je li najbolji, složit ćemo se da je, bez ikakve dileme, među top tri. To je priča koju bi holivudski režiseri stavili prije odjavne špice, u sporim titlovima koji se prikazuju ispod dječaka s drvenim kostobranima koji vježba centaršut vanjskim felšom kojim će riješiti finale Lige prvaka.

Iza tog još nenapisanog scenarija stoji prava priča.

Priča o Luki Modriću je priča o Hrvatskoj, priča koju trebate pričati svojoj djeci dok ih odgajate u ljude. U jednom nogometašu je sažeto sve dobro i loše, tako pojednostavljeno. Gotovo kao karikatura ili Ezopova basna koju pričate djetetu da shvati dobro i zlo na prenesenom primjeru.

 

Luka nikad nije bio zvijezda. Znate i sami koliko imamo onih koje su mediji napuhali u nogometne veličine još debelo prije njihova prvog brijanja. Dječaci koji su toliko talentirani da je to nemoguće ne vidjeti pretvarani su u priče za naslovnice; što iz menadžerskih pobuda dizanja cijene, što iz čistog manjka materijala za popuniti stranicu u rubrici prije tiskanja novina. A time im je učinjena medvjeđa usluga, jer nitko u kadetima ili juniorima ne može biti gotov proizvod kakvima su predstavljani. Ta djeca u zelenoj dobi čitaju o sebi kao o zvijezdama, a nošenje s time zahtijeva zrelost kakvu nijedan maloljetnik nema. Modrić je bio pošteđen toga.

Dapače, start karijere obilježio mu je hladni odnos stvarnog svijeta prema njegovu talentu. Obično se priča kako ga je Hajduk odbio jer je bio mršav. Zapravo, nakon što ga je otac zajedno s Mariom Grgurevićem odveo u Split, Hajduk ga je uzeo na nekoliko turnira, između ostalih i u Italiju. Problem je bio što su ga vratili natrag jer su mislili kako on neće nigdje. Prevarili su se.

Tomislav Bašić odveo je Luku u Dinamo, ali i ondje je dobio sličan tretman kao i u Hajduku. Nije prepoznat kao zvijezda i veliki potencijal nego je poslan u Zrinjski, u kojem je sa samo 18 godina bio proglašen za igrača lige. Možete o Premijer ligi Bosne i Hercegovine misliti što hoćete, ali to nije baš pogodno okruženje za tehnički potkovanog i fizički inferiornog tinejdžera. Samo, izgleda da ovom tinejdžeru to nitko nije rekao, s obzirom na to kako se poigrao s konkurencijom.

Ipak, ni to nije bilo dovoljno za Dinamo, gotovo pa jednako kao što ni Hajduku turniri po Italiji nisu bili dovoljni. Poslali su ga na drugu posudbu, ovaj put malo bliže, nadomak Maksimiru – u Zaprešić. Za mladića, u jako nezreloj dobi, previše je to poruka da se vrati malo kasnije. Toliko odbijanja i nepovjerenja može slomiti volju i najjačima, ali Luka Modrić se nije predao. Zapeo je još jače, dokazao se u Interu, izborio za priliku u Dinamu i istisnuo sve poluproizvode koji su mu bili pretpostavljeni.

I sve ostalo je povijest.

Kad budete pričali svome snenom djetetu ovu priču, na ovom mjestu malo pročistite grlo, upalite svjetlo i razbudite ga, jer ovo je važna lekcija.

Put do Reala vodio je preko Zrinjskog i Intera, Liga prvaka se prvo osvajala na blatnim terenima koje lažno reklamiramo ako ih nazovemo travnjacima. Luka Modrić je zaobišao sve mesare koji su mu ciljali potkoljenice i preskočio sve lokve u kojima je mogao zaglibiti. Radio je nevjerojatno jako, nije imao vjetar u leđa medijske mašinerije i to ga nije spriječilo da postane najbolji. Modriću nikad ništa nije poklonjeno. Djetetu kojem su u ratnoj agresiji ubili djeda i zapalili kuću, koji je odrastao u nekom hladnom hotelu bez da je imao išta osim lopte, nogomet je postao štit.

 

Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, da život može biti nevjerojatno okrutan, ali da uvijek nudi izlaz. Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, kako se uporan rad uvijek isplati i kako je malo toga poklonjeno u životu. Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, da je važno vjerovati u sebe usprkos svim nepovjerenjima i odbijanjima. Razbudite dijete, ovo mu je važna lekcija za dalje.

Međutim, basna ide dalje. Dominirao je HNL-om i napravio je veliki, najveći transfer. Otišao je u Tottenham, bio je najbolji igrač momčadi i jedan od najboljih veznjaka lige. Doma su mu se rugali, doslovno. Kupio ga je Real Madrid, José Mourinho ga je osobno tražio, ali naslovi su vrištali grijanjem klupe, a komentari daljnjim izrugivanjem famoznim predasistencijama. Bio je spor, slab, nije šutirao i nije imao statistiku.

Znate, previše ljudi gleda nogomet preko teleteksta u kladionicama i u toj površnosti je bitno samo koliko ste golova zabili i asistencija skupili. Za njih, a iako će sada lagati da nisu to govorili, Modrić je bio precijenjen. Sve ono što Modrić radi danas, način na koji se rješava presinga u primanju lopte, lakoća kojom kontrolira igru, čvrstoća u duelu, sigurnost na lopti i vizija igre – sve je to Luka radio i davno prije. Međutim, za veliku je većinu bio alibi-igrač lošeg udarca.

Na ovom mjestu malo pročistite grlo, ponovo upalite svjetlo i razbudite dijete, jer ovo je važna lekcija. Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, kako komentari onih koji površno gledaju na stvari nisu nikakav razlog da mijenjate ono što radite. Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, da nisu dobri onoliko koliko im kaže većina, nego onoliko koliko stvarno jesu.

Međutim, ako stanete tu, djetetu ćete ispričati samo jedan dio priče.

Dijete će dobiti inspirativnu priču s receptom za uspjeh. Ali to nije dovoljno. To nije cijela priča o Hrvatskoj koja se priča kroz Luku Modrića.

Naime, koliko god svi skupa to ponekad pokušavali ignorirati, Luka je daleko od savršenog idola. Njegovo ime se vrti kroz spise Football Leaksa i gotovo je sigurno kako je Luka Modrić utajio porez. Naime, dio je honorara dobivao preko firme koju je otvorio u Luksemburgu i u kojoj je njegova supruga Vanja bila direktorica. Ondje je platio samo 1 posto poreza, što je drastična razlika u odnosu na rate od 20 do 51 posto koje je bio dužan platiti. Vidite, Luka Modrić više nije siromašni dječak u izbjeglištvu koji ima drvene kostobrane i koji nije jeo čokoladu mjesecima, nego je bogataš. Postao je milijunaš koji se svjesno odlučio zaobići zakon kako ne bi platio ono što je dužan. Dakle, iako ima novca, odlučio se za krađu.

 

Jednako kao što je, kako izgleda sasvim izvjesno iz USKOK-ovih navoda, sudjelovao u krađi novca iz matičnog kluba. Tu priču znamo svi; uostalom, Modrić ju je ispričao kao svjedok. Zdravko Mamić je već zaključen i realiziran ugovor Luke Modrića s Dinamom antidatirao umetnuvši aneks nakon što je već bilo poznato da će transfer biti multimilijunski. Tako je izvukao milijune kuna iz Dinama, oštetivši klub za iznos koji je dobio, a državu za porez. Modrić je time dobio veliku sumu novca koju se odlučio, sasvim filantropski, pokloniti obitelji Mamić.

Dakle, Luka Modrić se jednako svojevoljno, kao što je svojevoljno osnovao firmu u Luksemburgu, odlučio služiti kao bankomat obitelji Mamić, sasvim svjestan da je to novac kojim je oštetio svoj klub. Kada je dizao novac sa svog računa i u torbama ih predavao Mamićima, jasno je znao u čemu sudjeluje i da to, ako već nije bio siguran u legalnost, definitivno nije moralno. Netko će reći da nije on umetao aneks, a da novce može dati kome god želi, ali kakvog se smisla ima zavaravati? Znao je da mu novac ne pripada, a opet ga je uzeo i aktivno je pomagao u prevari. Šutio je dugo vremena, a kad se suočio s mogućim problemima i kaznama odlučio je progovoriti, spasiti vlastitu kožu i postati svjedok.

To što je odlučio varati na porezu i poklanjati torbe novca koje nisu njegove, to ne mijenja činjenicu da je Luka Modrić fantastičan igrač. Pričajte djetetu priču što je sve prošao kako bi ga više puta proglašavali najboljim na njegovoj poziciji. Hoće li priča tu stati, ovisi o vama i o tome kakvo dijete želite odgajati. Ako naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, kako nije u redu krasti na porezu i varati klub koji vas je stvorio, ova Hrvatska još ima šanse.

Na ovom mjestu malo pročistite grlo, ponovo upalite svjetlo i razbudite dijete, jer ovo je važna lekcija. Lekcija koja ne definira samo što će vaše dijete misliti o Luki Modriću, nego u kakvom ćemo društvu živjeti. Bez te lekcije djed Luka i spaljena kuća u Zatonu Obrovačkom su samo dio statistike, bez te lekcije možemo samo ugasiti svijetlo ovog društva dok ide odjavna špica koju je složio neki veliki holivudski producent.

(Mihovil Topić telegram.hr )

Advertisements

6 mišljenja na „Istina koja se nikom ne dopada

  1. Захваљујем за преношењем текста, који нас је потсетио на детаље из каријере Модрића. Видимо, да је и поред свих мука успео, да постане врхунски фудбалер. Очигледно је, да је, поред љубави према изабраном спорту, имао и довољно памети, што се види и на терену. Остаје недоречено, зашто је аутор узео баш њега за пример, по питању потписивања уговора и избегавању плаћања пореза. Ако је Хрватска, таква, какава је, ако је Еуропа таква каква је, како је могуће очекивати, да се ПАМЕТАН човек понаша другачије? А тек порука упућена неким „будућим“ родитељима о васпитању деце!? У окружењу Мамића, Санадера, Бекера и осталих који су на све могуће начине „руковали“ готовином и порезима, како да млади буду успешни, а „поштени“? Инсинуација, која се чита између редова, да родитељи Лукини нису, истог васпитали како треба, НЕ СТОЈИ. Напротив. То што му се у тексту ставља на терет се дешавало и дешава, када је Лука упао у руке „пријатеља“, као одрастао човек.

    Sviđa mi se

    • ако је Еуропа таква каква је, како је могуће очекивати, да се ПАМЕТАН човек понаша другачије?

      Ljudska priroda je takva da snalažljivci dominiraju i za nagradu pored društvu zakinutog novca dobijaju racionalizacije onih koji su manje uspešni. Kako je moguće da smo sa ovakvim rezonom uopšte o(p)stali, meni je veća enigma nego kako je loše društvo iskvarilo mladog i naivnog fudbalera.

      Sviđa mi se

  2. @branadelmar
    Није ваљда да се угледате на Муцавог, па „лаконски“ коментаришете?

    Sviđa mi se

Ако мене питате...

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s