Nekad je baš zajebano ostati politički korektan, pored najbolje volje.
Šok. Užas. Horor.
Neke su od reči koje sam proteklog dana najviše puta čuo. Verovatno znate i kojim povodom. Kao što ste odmah znali i ko su počinioci užasa u pitanju. Ah, čekaj. Pa kako ne bi znali?!?! Uzvikivali su „Alah je veliki!“. Nekad je baš zajebano ostati politički korektan, pored najbolje volje. Recimo, mogli smo par sati da se zamajavamo formulacijom „još se ne zna ko su počinioci ovog gnusnog akta“ ili „policija ne odbacuje mogućnost terorističkog napada“ i slična sranja, iako smo svi na keca znali ko je počinilac. Nek dignu ruku oni što su posumnjali na radikalne džanaiste. Anyone?
Ja sam, recimo, pre neki dan kad se mentalno „uznemireni“ mladić zaleteo kombijem u gomilu na božićnom vašaru u Nantu, odmah znao ko je. Pre policije. Dovikivao sam televizoru „evo, ‘oćete ja da vam kažem?! Jebeni idioti!“.
Ali, brzo se ispostavilo da mladić u pitanju doduše jeste bio…
View original post 1.253 more words
За оне који слабије баратају енглеским:
„Ја нисам Шарли, ја сам Ахмед мртви пандур.
Шарли је исмевао моју веру и културу и ја сам погинуо бранећи његово право да то ради.“
Sviđa mi seSviđa mi se
Е јеби га… Увек пролетер страда 😦
Sviđa mi seSviđa mi se