Од историјског ЗАВНОБиХа до босанског Хамаса

Балија: Jebiga, Zilhad je iz Ljubljane, na daljanski, mogao mrziti Srbe do mile volje, cak i razradjivati tu mrznju u hiljadu raznih „cvjetova“, a mi koji smo za to vrijeme zalijegali lijevo i desno od njihovih granata, cucali mokri i promrzli iza bukava , grcili se u rovovima od plotuna svega i svacega, kretali u akcije sa sakom metaka u djepu …jednostavno nismo imali kad.

Da je i Zilhad bio u Bosni u to vrijeme, vjerovatno nebi imao kad, ili jos bolje, da su svi slovenacki, austijski, njemacki,zagrebacki i ini bosnjacki mrzitelji bili u Bosni u ratno vrijeme,i umjesto mrznje uzeli pusku u ruke, vjerovatno ne bi ni bilo razloga za mrznju, zastitili bismo civile od cetnickih hijena, pa tolikih pokolja ne bi ni bilo.

Усташа: Ipak su ovi „kličem_se_Sulijo ratnici“ hrabriji od naših „ljutih bojovnika“ koji se potegli sve do Minhena, da bi organizirali „zadnje pričuvne položaje za odsutnu obranu“ kako smo to nazivali…

 Четничких  коментара нема, то на е-новинама – једноставно не бива 🙂

Текст који следи је сећање сарадника е-новина Хариса Имамовића на будалетину са „бошњачке банде“. Дакле:

Тако се калио Зилхад

momo

Brijač koji ne kolje, samosvjesni Srbin

Da su Bošnjaci imali oči otvorene za zlo dunjalučko, vidjeli bi srpsku ruku vječno nadnesenu nad svojim vratom. Vidjeli bi komšiju kako sladosrasno (sic!) kolje svinju. A Srbinu svinja i komšija isto je. Samo što mu je muslimanski vrat draži. Srbinu je muslimanski vrat neodoljiv. (Moj komšija Husein, imao je prijatelja Srbina koji ga je brijao. Jednom mu je “prijatelj“ rekao: “Uso, ne mogu te više brijati. Kad god mi britva ‘oda po tvom vratu, ruke mi drhte. Ne znam koliko bi’, još mog’o izdržati!“)

Gazija Feriz ubija krme

Srpsko krme hoda po našoj svetoj zemlji. Onuda, gdje krme “od kada je Adem kihno“ nije prohodalo. (Jedini čovjek koji je u mojoj Trnovi shvatio da se treba oduprijeti srpskom zlotvoru bio je rahmetli Feriz Šabanović, bekrija i pustahija. On je dijagnosticirao bit bošnjačkog otpora onog dana kada su Srbi pustili krmad u Trnovu, da bi unizili Muslimane. Feriz je ubio krme, i rekao: “Šta će vlaško krme, u muslimanskoj Trnovi!“ Neka Allah dž. š. udijeli džennet duši Feriza Fehkina!)

Srbin, u svom prirodnom izdanju

Photo: Stefano Miserini

Bošnjak koji nazove dobar dan je Srbin

Bošnjak kad naziva selam, ujedno kaže: “Ja sam Bošnjak. Moja zemlja se zove Bosna. I ponosan sam što je tako“. Kad Bošnjak kaže: “Dobar dan“, on kaže: “Ja sam Srbin. Mene je napustio Allah dž. š.“

Ja njima selam, oni meni dobar dan, ganjamo se mjesec dana

U Bosnu ću vjerovati kao državu kada uđem u bilo koju bosansku ambasadu na ovom dunjaluku i na selam mi se odselami. (Mjesec dana sam, iz dana u dan, zvao jednu bosansku ambasadu. I svaki put dobijao “dobar dan“. Moja noga tu ući neće. Sve dok taj prostor ne postane bosanski. Prostor ispunjen selamom.)

Biži mi, Srbine, iz kuće, vilama ću te probost!

Bošnjak je do ovog rata riječ komšija više koristio za Srbe nego za Bošnjake. Jer mu brat nije bio brat. Jer je dušmaninu našao brata. Jer je, davno, učinio prvu greške – pustio je Srbina u kuću. (Sjećam se rahmetli nene svoje Mevle. Ona nije voljela da joj Srbin u kuću zalazi. Kao da joj kućni prag prelazi šejtan. Kada samo joj, u svome crvenom zanosu, ipak dovlačili Srbe u kuću, majka je odlazila na gornji sprat.)

Metamorfoza merhameta: M. P. Tompson, savršen Bošnjak

“O mrtvima sve najbolje.“

(Ferid Muhić)

U Ugljeviku ima 500 srpske siročadi. Mašallah! Armija BiH do sada je poslala u džehennem 50-ak tisuća četnika. Eyvallah!

Sve na dunjaluku je stvorio Allah, osim Srba

Sjećam se oca čija je najviša psovka bio Izrail. Sjećam se da se je danima stidio poslije te psovke. Iako je psovao onoga koji “vadi dušu“ – pravilno: Azrail – iako mu je iskrivljivao ime, i tako umanjivao krivicu pred Bogom, moj otac se, ipak, stidio i mučio u samopokajanju, jer je opsovao ono što je od Boga dato.

(…)

Srbi su toliko ruke uprljali  da će se njihova djeca rađati sa krvavim zanokticama.

(…)

Zemlja je čir iz kojeg curi džehennemski gnoj – Srbi.

(…)

Srbima je džamija Allahov trn u oku.

Zilhad Kljutschanin, Nijemac, i Mirko Kovač, Srbin

Postoji samo jedan Srbin koji brehtovski doživljava zločine svog naroda. I zove se Mirko Kovač. Ostali su koljači, ili licemjerni demokrati-krstaši. Godinu i po dana Sarajevo čeka samo jedan ljudski krik iz Beograda. Samo jedan. I ne dočeka.

A ja prezirem Srbe. Ne mogu da kontaktiram sa Srbinom. Kada se Srbin pojavi preda mnom ja, jednostavno, zanijemim. Doslovno. To je već fiziološki refleks. I kada bi se Srbin preda me pomolio u liku meleka Džebraila ne bih na njemu primijetio nita od Boga dato i poslato: vidio bih po njemu samo debele naslage krvi. Niti bih sa Mirkom Kovačem uspio istisnuti jednu riječ. On bi to shvatio.

Ključaninov san, pečurka nad Beogradom

Photo: Stock

Cijela Bosna jedna je serdžada, a njen tespih stotinu brigada

Musliman su u džehennemskim uvjetima, rekoh, stvorili ono po čemu jedan narod jeste: svoju državu, svoje nacionalne institucije, svoju islamsku zajednicu, i – svoju vojsku, Muslimanskog ratnika.

 A ratnik je lijepa riječ. Prepuna muškosti. I miriše na dvadeseti vijek. Opora kao ovaj vijek. Korijenska, reklo bi se. Onaj koji ratuje. Ogoljena od suštine.

Poslati Bošnjake pesimiste na ekskurziju u logor

Muslimani nikad ne smiju prestati ratovati sa Srbima. Muslimanski zavjet i amanet mora biti borba protiv Srbina. Onaj ko to ne shvaća neka sebi traži drugu državu, ili drugu naciju.

Za one koji ne vide nadu treba kupiti Goli otok, i humano ih tamo preseliti. Da nam ne kvare zdravlje. Onaj koji to ne vidi vrijeđa naše šehide.

Ako četnici prestanu jesti govna, Bošnjaci ih trebaju početi jesti

Bošnjački narod polahko uči staru maksimu svoju: “Sve što valja Vlahu, tebi ne valja. I obratno.“ Alija je najomraženije ime srpskog naroda.

Da je Alija zguzio Silajdžića Bošnjaci bi imali savršenog vođu

Photo: Stock

Nikad nisam spadao u idolopoklonike Alije Izetbegovića. Alijini idolopoklonici mi se gade. Ali, znam, prvi put u životu znam: imam predsjednika. I ne dam ga. Ne valja kažu. Valja, kažem. Ne zna. Zna.

Lijep je Haris Silajdžić. A pametan je Alija. Poslije Alije, bošnjački vođa mora biti lijep kao Haris Silajdžić, a pametan kao Alija Izetbegović.

Melek zadužen za poznavanje snova svih Bošnjaka

 Većina Bošnjaka sanja atomsku bombu. Da je baci na Beograd. Nikad ne treba odustati od toga sna.

U međuvremenu…

Ali treba, prvo, u sebi otkriti atom prezira. Skup tih atoma kod svih Bošnjaka jača je atomska bomba od svih atomskih bombi svijeta.

Ključaninu se ne sviđa što je Allah napravio Bošnjake i Srbe različitim

A mnogi će Bošnjak još i danas reći: mi ne smijemo biti kao oni. Ja, međutim, kažem: mi smijemo biti gori nego oni. Bošnjacima je učinjeno toliko zla, da imaju pravo biti kakvi oni hoće. Stvar je u drugome: mi ne možemo nikad biti kao oni. Bošnjak ne može biti sličan Srbinu. Islam ih je razlikovao, kao što je razlikovao dobro i zlo.

Kosovski zavjet Dobrog Bošnjanina

Oni znaju da mora doći novo Kosovo. I, stoga, strijepe. I hoće prestati ratovati. I boje se. I vehnu pred tim strahom. Pred zločinima koje su napravili. Oni, jednostavno, ne mogu izdržati naš tempo. Polagahan kao sudbina. Jer su im lica daleko od Allaha.

Muslimani nikad ne smiju prestati ratovati sa Srbima. Muslimanski zavjet i amanet mora biti borba protiv Srbina. Onaj ko to ne shvaća neka sebi traži drugu državu, ili drugu naciju.

Ćeraćemo se još

Photo: Stock

Sabljo moja, roditelja moga,

roditelja bega Isaj-bega.

Dosta li si počinila jada,

Dosta jada oko Biograda,

a i muke oko Banjaluke.

(Nigdje zore ni bijela dana)

 

Ako četnici jedu govna,

i mi trebamo jesti govna.

(Nepoznat Neko)

Moj dušman zove se Srbin. Dušman moga dida zvao se Srbin. Dušman moga oca zvao se Srbin. Dušman moga brata zvao se Srbin. Dušman moga djeteta zvaće se, posigurno, Srbin.

Valja govoriti tisuća puta: moramo spasiti našu djecu. Za početak, kada vas dijete pita: Ko je ubio našu kuću?“, odgovorite mu: “Srbin, sine, Srbin!“ I naučite ga pjesmu: Nigdje zore ni bijela dana.

Advertisements

9 mišljenja na „Од историјског ЗАВНОБиХа до босанског Хамаса

  1. ja pobegoh na standard kad tamo МИСАО О СРПСКОМ СТАНОВИШТУ (1) „Ако српско становиште није унапред супротстављено идеологијама југословенства, оне су унапред супротстављене њему“ vraćaj Zilhada

    http://www.standard.rs/istorija/29685-%D0%BC%D0%B8%D1%81%D0%B0%D0%BE-%D0%BE-%D1%81%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC-%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%88%D1%82%D1%83-1

    Sviđa mi se

    • Bogomi se Мило Дејов напатио за време југоославије… Ако га тад нису примили у САНУ, неће вала ни сад 😦

      Sviđa mi se

Ако мене питате...

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s