TRŽIŠNO BOŽANSTVO I PRAVEDNI SISTEM

кapitalističko društvo je pravedno društvo; kapitalističko društvo je prirodno društvo; tržište je savršen i ispravan mehanizam preko kojeg se očituje ljudska priroda

tko li se to probija na tržištu – onaj tko ima talent, znanje, iskustvo, trud ili pak onaj tko se može bolje snaći i bolje prevariti ove prethodno navedene skupine?

jesu li Bill Gates i još desetak novopečenih multimilijardera ti koji su stvorili sve to što danas vidimo ili se radi o tome da su računala kojima se koristimo plod rada desetaka tisuća tehničara, inženjera i programera – proletera današnjice koji bivaju izrabljivani od strane najokrutnijih buržuja u povijesti?

baba

Napisao Pero Jerkić

(болд и курзив: као и увек – дрп)

Koliko li sam se samo puta susreo s onima koji su me uporno nastojali uvjeriti u pravednost kapitalističkog sistema? Zasipali su me s brdima argumenata koji su bili mješavina naivne lakovjernosti i oholog egoizma. U kapitalizmu svi imaju šansu. Kapitalizam svima kaže: „Postanite buržuji“. U kapitalizmu je moguće ostvariti snove; američke, hrvatske… a uskoro će biti moguće i somalijske. Potrebno je samo imati sposobnosti, uporno raditi i doći ćete do svojeg privliegiranog društvenog položaja, svoje tri vile, četiri mercedesa i pet ljubavnica(ka). Svakako je točno da u tome ne uspije svatko – ali bože moj, pa malo je ljudi nadareno i sposobno. Svakako je točno da buržuja ima više nego malo- ali bože moj pa tko je kriv ostalima što su ljeni i ne žele se oznojiti. Da – vjerojatno uistinu talenta i truda nedostaje onom microsoftovom programeru koji radi 12 sati dnevno ili pak onom inonezijskom radniku čiji je radni dan još i duži. Ali bože moj – pa ništa nije savršeno pa tako ni naš „najbolji mogući“ sistem. Da najbolji mogući, najsavršeniji mogući sistem… poboljšanje kojeg se unaprijed etiketira kao utopija. Koji li to utopisti tvrde da je moguće stvoriti bolji sistem od ovog raja na zemlji u kojem danas živimo?

Sposobnost, znanje i trud, kažu oni, su ti koji će od siromašnog djeteta učiniti odraslog milijardera. Neki su ljudi nadareni i marljivi; drugi su glupi i ljeni – a ima li veće nepravde nego nadarene i marljive izjednačavati s glupim i ljenim ološom? No ta rečenica nipošto nije najgora moguća stvar koju možemo čuti – najgora stvar je činjenica da oni sebe nazivaju „objektivnim“ i napadaju, kako kažu, rigidnost marksizma koji „ne shvaća ljudsku prirodu i kruto tvrdi da se svi ljudi trebaju izjednačiti“. Koliko je laži i neistina, krivih tumačenja i podlih podvala izrečeno o marksizmu teško bi bilo nabrojiti i u tisućama ovakvih članaka, ali je jednu stvar moguće ustvrditi. To je činjenica da „potpuno fleksibilni“ libarali koji „odbijaju kruta razmišljanja“ sve svoje teze temelje na ekstermno okorjeloj pretpostavci da su oni koji su uspješni inteligentni i marljivi, a oni koji su neuspješni glupi i ljeni, te da je tržište to koje nepogriješivo klasificira ljude, koje kaže tko koliko vrijedi i nagrađuje najzaslužnije.

Pri tome uopće ne žele uzimati u obzir tisuće različitih okolnosti koje utječu na formiranje čovjeka kao autonomne individue sposobne za borbu za opstanak u kapitalističkom društvu; ili bolje rečeno borbu s kapitalističkim društvom, koje kruto i nepopustljivo tvrdi da je ono otkrilo što je to ljudska priroda. Svi filozofi su, naravno, budale i ne shvaćaju ono što su shvatili pokvareni i egoistični kapitalistički gazde – da se sve ljudske potrebe i zadovoljstva mogu zadovoljiti na tržištu, da je tržište to koje razrješuje sve dileme koje tište svakog pojedinca, da je sveto tržište novo nedodirljivo božanstvo čije se ime uzalud ne smije ni spomenuti. I sedmog dana Tržište stvori čovjeka – tim riječima valjda počinju njihove svete knjige. Do sada nije bilo religije koja je tako kruto i beskompromisno branila svoje dogme kao što to radi kapitalistička.

Svi su slobodni upustiti se u tržišnu utrku – isto kao što smo svi slobodni svojim vozilima sudjelovati na kakvom rallyu. Nijednom vozaču nije zabranjeno ukrcati se u svog Yuga i prijaviti se za rally – ključno je pitanje kolike su mu šanse za uspjeh? I koliko mu njegov, pretpostavimo, savršeni vozački talent može pomoći kada se suoči sa prvom pješčanom dinom na svome putu? Obrazovanje je dostupno svima, kažu oni – no naravno tko želi dodatno razvijati svoje talente mora imati garažu punu zelenih novčanica kojima će financirati svoje školovanje. No recimo ipak da mladi, talentirani i marljivi elektrotehnički inženjer, nakon što su mu roditelji podigli desetak kredita da bi ga školovali, završi svoju naobrazbu. Kako bi on tada trebao početi postajati buržuj? Postoji li možda neki kratki vodič po kojem bi se mogao ravnati kada krene ostvarivati svoje znanje? Hoće li kakvog Boga zamoliti da mu stvori nestvarno skupe i tehnološki supersložene uređaje na kojima će moći primjenjivati svoje znanje i realizirati svoj talent? Ili će se pak do kraja života baviti popravkom starih tranzistora? U zadnjih smo desetak godina svjedoci iznimne elektrotehničke revolucije – jesu li Bill Gates i još desetak novopečenih multimilijardera ti koji su stvorili sve to što danas vidimo ili se radi o tome da su računala kojima se koristimo plod rada desetaka tisuća tehničara, inženjera i programera – proletera današnjice koji bivaju izrabljivani od strane najokrutnijih buržuja u povijesti?

A ipak svi ti koji imaju šansu postati takvi suvremeni proleteri i tako stvoriti mogućnost da u Silikonskoj dolini rade 12 sati dnevno i za to dobijaju bijedni naknadu su privilegirani nad velikom većiniom ljudi koji ni tu šansu nemaju. Kakav izbor imaju milijarde ljudi koji su osuđeni na rad u najgorim uvjetima koji se mogu usporediti s onima kakvi su postojali na početku razvoja kapitalizma u sadašnjim imperijalističkim zemljama? Liberalni apostoli će možda ustvrditi da su oni jednostavno „netalentirani i ljeni“. Ja bih im odgovorio da je tvrditi da su dvije trećina čovječanstva po prirodi netalentirano fašizam, a da je konstatacija da su ljudi koji rade po 13 sati dnevno ljeni bedasto-zločinačka laž. No ništa nije savršeno – reći će oni. Ja ću im uzvratiti – takav su argument imali i oni koji su branili robovlasništvo, feudalizam i ostale sisteme koje ste vi srušili i u odnosu na koje se smatrate superiornima.

No kad bi čak i zanemarili tisuće dokaza koje dokazuju apsurdnost takvih tvrdnji i uzeli u obzir da na tržištu svi imamo jednake šanse došli bi do novih problema. Ti problemi se sastoje od pitanja tko li se to probija na tržištu – onaj tko ima talent, znanje, iskustvo, trud ili pak onaj tko se može bolje snaći i bolje prevariti ove prethodno navedene skupine? U svijetu koji nas okružuje svjedoci smo toga da se na našim „tržištima“, u velikoj većini slučajeva, najbolje probijaju oni koji imaju sposobnosti koje se najbolje uče u mafijaškim ili zatvoreničkim krugovima. Liberalni apostoli će reći: „I to je ljudska sposobnost – teba se znati i snaći.“ Ja ću ih upitati zbog čega onda progone sposobne prevarante i varalice – oni se samo znaju dobro snaći. Ili zbog čega pak napadaju hackere koji probiju njihove zaštite i s računa njihovih banaka skidaju po par milijuna dolara – to itekako treba umeti. Zbog čega se onda uz razne fakultete ne otvore i posebni tečajevi u kojima bi iskusni i pokvareni buržuji mlade i nadobudne studente otvreno poučavali svim trikovima i podmuklim prijevarama kojima se moraju poslužiti ako se žele uspeti na društvenoj ljestvici? No da – koji bi tada student živio u oblacima i nadama da će uspješan postati svojim znanjem i trudom – fakulteti bi tada bili prazni, a takva predavanja bi se morala održavati na nogometnim stadionima. Ne bi tada više bilo onih koji su se spremni naivno nadati, učiti i raditi da bi na kraju bili iskorišteni.

Kapitalističko društvo je pravedno društvo; kapitalističko društvo je prirodno društvo; tržište je savršen i ispravan mehanizam preko kojeg se očituje ljudska priroda – to su neke od fraza s kojima se neprestalno susrećemo u svakodnevnom životu; to su neke od fraza koje svakog pojedinca koji razmišlja svojom glavom mogu natjerati jedino u bijes. No kada se iznesu neki od tisuća argumenata protiv tih smiješnih teza, jednina buržoaska obrana je teza da „ništa nije savršeno“. Kako god je ta konstatacija točna, tako je jasna i činjenica da se ona nikako i ni pod kojim okolnostima ne može upotrijebiti kao legitimacija postojećeg stanja. No ipak – da bi mogli početi razmišljati o promjeni postojećeg stanja najprije si moramo jasno dokazati da tržište nije sveto, te da kapitalizam nije pravedan sistem već da se radi o sistemu koji svoju nepravdu i nečovječnost dokazuje u svakom trenutku svojeg postojanja.

 (Црвена критика)

Advertisements

4 mišljenja na „TRŽIŠNO BOŽANSTVO I PRAVEDNI SISTEM

  1. „Ja bih im odgovorio da je tvrditi da su dvije trećina čovječanstva po prirodi netalentirano fašizam, a da je konstatacija da su ljudi koji rade po 13 sati dnevno ljeni bedasto-zločinačka laž.“ zašto me ovo nekako podseća na lik i delo lika zbog kog sam napustio Prevrat

    Sviđa mi se

    • Аха, значи идемо даље…
      Дакле, лик због кога си ти напустио Преврат „одговорно“ тврди да је 9/10 светске популације за нешто талентовано; једино што је спорно, то је коме треба то за шта је толики фини свет талентован. Јер, врло лако можемо „констатовати“ да је и мастурбација врста рада; али ко тачно од таквог рада има корист, и чиме је такав „рад“ заслужио да у твојим иступима буде третиран једнако као зидање куће, градња брода или осликавање цркве?

      Sviđa mi se

Ако мене питате...

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s